Kroz godine aromaterapeutskog djelovanja uvjerio sam se kako mirisi mogu biti velika pomoć u liječenju, a brojna istraživanja pokazala su kako direktno mogu utjecati i na ublažavanje simptoma, bolova i ubrzanje izlječenja kod brojnih bolesti. I dok s jedne strane određeni mirisi utječu na tijelo (olakšavaju glavobolju, umanjuju stres, pomažu kod problema sa spavanjem, djeluju kao afrodizijaci), oni bude i određena sjećanja/emocije. No krenimo redom…
Počeci upotrebe mirisa sežu u najdalju prošlost čovječanstva. Svi su stari narodi pridavali veliku važnost blagotvornom utjecaju mirisa. Mirisima su bili ispunjeni i hramovi i domovi, sveti i svakodnevni trenuci. Drevna snaga mirisa i njihov utjecaj na sve razine funkcioniranja ljudskog bića i danas jednako zadivljuju.
Danas sa sigurnošću možemo tvrditi kako su mirisi i emocije povezani do nevjerojatnih razmjera: dovoljno je da nam netko spomene određeni miris te da nas trenutno preplave određeni osjećaji. Više provedenih istraživanja pokazalo je kako mirisi imaju veći udio u emocionalnom sjećanju nego slike i zvukovi. Mirisi su snažni emotivni stimulansi koji imaju značajnu ulogu u svakodnevnom životu, od zavođenja u privatnom životu do marketinških manipulacija – većina marketinške komunikacije, čak 83%, fokusirana je na osjetilo vida, a ipak ono što osjetimo mirisom ili čak ono sto čujemo ima veći utjecaj na naše raspoloženje i emocije od ijednog drugog osjeta.
Umjetnost i mirisi?
Iako živimo u svijetu mirisa, miris nije uobičajen umjetnički medij i motiv. Tek od nedavno suvremena umjetnost počinje negirati Hegelovu tezu da se „osjetljivost za umjetnost odnosi samo na dva teoretska osjeta, osjet vida i sluha, dok miris, okus i dodir ostaju isključeni iz umjetničkog uživanja“. Odnos umjetnosti i mirisa intenzivirao se zahvaljujući avangardnim umjetničkim pokretima 20. stoljeća: dadaizmu, nadrealizmu i uglavnom futurizmu.
Umjetničko istraživanje potaknuto mirisom vrlo je složen i zahtjevan proces jer je u osnovi subjektivan i promjenjiv; mijenja se od osobe do osobe. No ipak, medijem kao što je miris možemo evocirati uspomene i emocije, ali i progovoriti o društvenim problemima ili ispripovijedali priču o nama i drugima.
Unatoč svojoj krhkosti i prolaznosti od 2011. godine uživam u tom neuhvatljivom mediju koji u nama na tako različite načine ostavlja svoj trag…
Saša Radulović (iz životopisa):
listopad/studeni 2011. surađuje s Tifološkim muzejom u Zagrebu za koji kreira 7 mirisa za stalnu izložbu “Tamna soba” (iz medija: “Tamna soba od sada ima mirisni zid koji se sastoji od 7 mirisa koje „odašilju“ predmeti od terakote aplicirani na zid. Mirisi i eterična ulja kakaa, kave, lavande, ružmarina, lovora, limuna i cimeta aplicirana su na predmete od terakote te omogućuju posjetitelju da dodirom (odnosno mirisanjem prstiju) upozna svakodnevne mirise na drugačiji način tj. bez prisutnosti vizualnog podražaja. U osmišljavanju mirisnog zida ostvarili smo suradnju s aromaterapeutom, koji je koncipirao mirisni zid s obzirom na naše potrebe.”)
24. – 28. travnja 2012. na 13. međunarodnom festivalu studentskog kazališta i multimedije Test!, u Zagrebu, mirisno animira prostor SC-a. Iz medija: “Prostor SC-a pretrpio je dvadesetak godina transformacije u postapokaliptični okoliš, ali ne treba se prepustiti strahu i predrasudama. Kreacija aromaterapeuta Saše Radulovića (Anias de Moras) spremna je kako bi sve prisutne stavila na iskušenje ne bi li i čulom mirisa osjetili otvaranje apokalipse spolova u umjetnosti.”
23. ožujka 2013. drži predavanje na temu “Miris kao marketinško oruđe 21. stoljeća” na 20. međunarodnom sajmu kozmetike Cosmetic News 2013. te do 24. ožujka 2014. sudjeluje na seminarima aromaterapije i kozmetologije (Opatija)
ožujak/travanj 2014. ostvaruje drugu po redu suradnju s Tifološkim muzejom u Zagrebu za koji kreira novih 7 mirisa za stalnu izložbu “Tamna soba”
listopad 2015. – siječanj 2016. organizira i vodi osam Zvučno-olfaktornih programa (zajednička suradnja – udruga Anias de Moras i zvukoterapeut Leo Novosel, Zagreb)
1. – 13. prosinca 2015. izlaže umjetnički rad “Oživljeni mirisi” u Galeriji Karas (Zagreb); iz medija: ”Poznavajući svoj zanat do vrhunskih dosega autorova su htijenja usmjerena ka podizanju aromaterapijskih principa na umjetničku razinu. Osim visokih estetskih razloga, razlog tome može se naći i u jednostavnom, ali istinski važnom motivu postizanja značajnijih pomaka u utjecaju na položaj aromaterapije i spoznaje društva o njoj. U tom pogledu suradnja s umjetnicima je najbolji mogući pristup. Kroz proces pretvaranja organskog otpada u nove materije, autor otkriva najmoćniji i najbrži okidač poznat ljudskoj vrsti – miris. Odbačeno autor transformira u miris. Osjetilo njuha u umjetničkim instalacijama i performansima, najmanje je istraženo od svih 5 (ili 6) osjetila, a njihova je uloga u svakodnevnom životu nezamjenjiva – miris ubija, liječi, omamljuje, sedira, energizira, veseli, tjera na plač i destruktivna stanja, stimulira apetit, upozorava na opasnost, detektira bolest i kraj životnog ciklusa…mirisi asociraju prošla iskustva.
Umjetnički proces analogan je umijeću i procesu izrade parfema koji se provodi po zadanim principima tri note, međutim samo profesionalni kreatori parfema imaju istančanost njuha razlučiti kada je parfem jednom sklopljen u harmoničnu cjelinu. Većina ljudi (sposobnost percepcije mirisa je vrlo individualna) prepoznaje najčešće rascjep parfema: njegovu privlačnosti ili odbojnost. Na pitanja kojima se kroz rad teži dati umjetnička dimenzija odgovori sadrže identifikaciju rase, roda, spola i seksipila. Danas, možda više nego ikada, dualnost postaje sinonim za rastrganost – sviđa mi se/ne sviđa mi se; volim/ne volim; baciti/ostaviti (iskoristiti). Fokus ove premise stavljen je na osjećaj svjesnosti kao univerzalnog osjećaja. Kroz sedam tematskih segmenata: latice ruže, talog kave, mahuna vanilije, kora naranče, iglice bora, iskorišteni infuz anisa i koromača te pročišćenog ljudskog znoja, autor fizički i simbolički manifestira cjelovitost bića i prirode, zapravo istinske sreće. U polju interesa autora proces recikliranja dobiva novu dimenziju i aktivira se u zraku životnog prostora. Kroz proces konstrukcije OŽIVLJENI MIRISI, a u očekivanju krajnjeg rezultata koji će se ukazati po završetku izložbe, nameće se pitanje kako će ova instalacija utjecati na svjesnost posjetitelja.”
14. – 19. ožujka 2016. u sklopu izložbe Martine Miholić WHITE NOISE izlaže svoj umjetnički rad “White scents – 7 bijelih mirisa” (Galerija Greta, Zagreb)
